Ispovjesti Remusa Lupina

Na brzinu sam otvorio stranice pisma. Bilo je pogužvano, na nekim dijelovima čak i mokro. Na veoma jasno sam mogao pročitati za koga je pismo i od koga je. A bilo je… Od moje mame. Lily me gledala zaprepašteno, poluotvorenih usta, a u očima joj se miješao strah.
-Remuse?-bojažljivo me priupitala.
Nisam joj mogao reći. Kako da joj kažem?
-Ja… Lily…-promucao sam.
-Što se događa?-upita Sirius izlazeći iz spavaonice.-Što vas dvoje radite ovdje?
-Mi, ovaj…-promucao sam.
-Pitala sam Remusa za zadaću iz Astronomije.-brzo slaže Lily.
-Imamo zadaću iz Astronomije?-vikne Sirius.-A ja sam mislio da sam to sve riješio, a sad moram još ići pisati… K vragu.
Pa još nešto promrmlja i ode dalje.
-Kako si došla do ovog pisma?-upitao sam brzo, prije nego što Lily uspije išta reći.
-Pa donijela ga je ona tvoja kukuvija. I dohvatili su ga se neki dečki s treće godine. Htjeli su ga pročitati ili nešto slično. I… Pa nisam im mogla dopustiti da ti pročitaju pismo…
-Ali si ga ti pročitala!-ubacio sam ljutito.
-Gle, Remuse, ja nisam tako mislila. Jednostavno… Pismo je bilo rasparano i oko mi je slučajno palo na njega. A palo mi je na riječ… Vukodlak. I onda sam pročitala cijelo pismo… I… I… Zbilja nisam htjela, Remuse… Ali, ako si ti zbilja… Mislim, to što jesi… Onda nitko u Hogwartsu nije siguran. Ni Dumbledore… Zna li on uopće… ovaj, što si?
-Dumbledore zna. Misliš da on to ne bi primijetio nakon što se… preobrazim?-govorio sam ljutito. Nisam želio biti takva prema Lily. Ali bujica iz mene je jednostavno poletjela. -Naravno da zna! I unatoč tome me primio.
-To znači da ti, Remuse, zbilja jesi…
-Da, Lily, zbilja sam vukodlak.
Lily čvrsto klimne glavom, no vidio sam joj u očima strah. Objasnio sam kamo me odvede, kakvi su preobražaji a Lily je sve pažljivo slušala.
-Oh, zbilja mi je žao, Remuse… Ti to zbilja ne zaslužuješ.
-A misliš da to itko drugi zaslužuje?
-Pa ima ljudi koji bi mogli zaslužiti takvu bol. Jer drugima su nanijeli još goru. No možda bi moć vukodlaka pojačala njihovu zlobu…
-Misliš na Voldemorta?
-Da, mislim na lorda Voldemorta.
-Lily, moraš mi obećati da to nikome… Ali baš nikome ne smiješ reći. Mogli bi me izbaciti iz škole.
-O, obećajem, Remuse. Kunem se da nikome neću reći. Zbilja.
-Možda bi Dumbledore, možda bi on trebao doznati da ti znaš…
-Da, možda.
I doznao je. Lily je otišla do njega.
-Ona je potpuno pouzdana, gospodine Lupin.-rekao mi je Dumbledore.-Razgovarao sam s gospođicom Evans i ona mi je objasnila što se dogodilo. Gospođica Evans je veoma pametna mlada djevojka, siguran sam da ona to neće nikome izbrbljati.
-Profesore, mislite li da bi i James bio pouzdan?
-Gospodin Potter? Niste mu valjda rekli?
-Ne, naravno da nisam.-rekao sam.-Ali, znate… Mi smo prijatelji, a nakon 7 godina školovanja valjda će to shvatiti, mislim nije baš tako glup…
-Naravno da nije glup. Gospodine Potter je, štoviše, veoma bistar i pametan. Iako ima tu sklonost… Hm, nevoljama.
Nasmijao sam se.
-Čini mi se da ih on prije sam izaziva.-rekao sam uz osmijeh.
-Da, vjerojatno.-reče Dumbledore.-Gospodin Filch mi se već više puta žalio na njega. I na gospodina Blacka.-značajno doda.
-Siriusa?-upitao sam.-Pa da, valjda.
-Mislim, da bi se gospodinu Potteru moglo vjerovati, no zasad još ne. Još je isuviše mlad, mogao bi to slučajno…
A zatim zamukne.
-Ali, profesore, oprostite, ali i Lily je jednako stara kao i James. Kako znate da se i Jamesu ne bi moglo vjerovati, a Lily bi…
-Gospodine Lupin, čini mi se da je gospođica Evans mnogo ozbiljnija i razumnija od gospodina Pottera.
Bio je to kraj rasprave pa sam se pokupio i otišao. Usput sam sreo Lily. Bila je sva nekako… Čudna.
-Bok, Lily!-pozdravio sam ju.-Što ti je?
-Meni? Meni nije apsolutno ništa!-vrisne. Gledao sam ju zbunjen.-Oprosti, Remuse. Samo, Potter i Sirius… Opet su se posvađali. To već stvarno prelazi sve granice!
-Pa oko čega su se posvađali?
-Nemam blagog pojma! Uglavnom, grdno su se posvadili… I bilo je ozljeda pošto su se borili štapićima i… Sad su obojica u bolničkom krilu. A s njima je i Pettigrew…
Zaprepašteno sam ju pogledao. Okrenuo sam se i počeo trčati prema bolničkom krilu...

No činilo se da sam ipak bio u krivu. James je i dalje mrzio Siriusa jednako kao i prije. James i ja smo bili u spavaonici s Pettigrewom i Siriusom. Nitko se nije želio družiti sa Siriusom zbog njegova prezimena, a Peter je bio tako smotan da je samo Lily izlazila na kraj s njim. James je vrijeme provodio otkrivajući Hogwarts i radeći većinom gluposti. Ja sam se za to vrijeme, skupa s Lily, posvetio učenju. Uskoro se pokazalo da je Lily nevjerojatno pametna.
-Kako to da te klobuk nije stavio u Rawenclaw?-upitao ju je Sirius nakon predavanja iz Čarobnih napitaka(koje smo usput imali sa Slytherinima) u kojima je Lily naprosto briljirala.
-Ah, namjeravao je. Ali onda se ipak odlučio za Gryffindor.
-Možda zato što je mislio da bi netko ipak trebao pomagati Pettigrewu.-dobaci James, a meni i Siriusu(koji se trudio to sakriti) se usta izviju u cerek.
-To uopće nije smiješno, Potteru.-obrecne se na nj Lily pa se, okrenuvši na peti, udaljila skupa sa svojom prijateljicom.
-Što sam sad napravio?-upita James i razbaruši kosu.
Slegnuo sam ramenima.
-Kažem ti, Remuse, ta cura mene mrzi.-reče James snuždeno.
-Ma ne mrzi te.-rekao sam.
-Vraga me ne mrzi. Svaki put kad nešto kažem ona se naduri i otperja dalje.
Pa, tu je definitivno bio u pravu…
Činilo se da Siriusu i Jamesu ide najbolje Obrana od mračnih sila. Ni ja tu nisam bio tako loš, bio je to dosta zanimljiv predmet, ali nekako mi je draža bila Preobrazba. No James je nas sve zadivio jednog vjetrovitog rujanskog jutra…
Imali smo predavanja iz letenja na metli. Pošto je učenicima prve godine bilo zabranjeno imati metlu morali smo se poslužiti školskima("A koji mi je vrag onda moj Nimbus?! ", durio se James). Na dvorištu su već bile poslagane metle, a profesor Derick se smješkao. Bio je to poprilično čudan tip koji se samo smješkao. Želio je da ga svi zovu imenom umjesto prezimenom.
-Molim, stanite uz jednu od metla.-rekao je kad smo stigli(na žalost imali smo te poduke iz letenja skupa sa Slytherinima).
Svi smo se poslagali uz metle.
-A sad dignite desnu ruku iznad metle i recite "Gore! "
Učinio sam što je profesor naredio no metla se uopće nije dizala. Samo se malko mrdala. Dotle je Jamesova bila već u njegovim rukama. Sirius ju je nakon tri pokušaju uspio uhvatiti u ruke, a ja sam to uspio tek nakon petog ili šestog puta. Na podu su ostale još samo Snapeova i Petreova metla. Naposljetku je i Peter uspio u tome, ostao je samo Snape. A njegova metla nikako da mu doleti u ruku. James se za to vrijeme smijao kao luđak. Lily, koja je uspjela nakon sedmog ili osmog puta, motrila ga je suženih očiju.
James je u letenju naprosto briljirao, nitko nije bio bolji od njega. Sirius je bio jako dobar no ne tako kao James. Ja nisam baš bio slavan u letenju, sigurnije sam se nekako osjećao na tlu. Čini mi se da je i Lily isto tako mislila. No, ipak je najsmješniji od svih, pa čak i od Petera, bio Severus. Nije se uspijevao ni na metlu popeti kako treba. James se presavijao od smijeha dok ga je Severus, siguran sam, ljubomorno motrio.
Profesor Derick je bio naprosto oduševljen Jamesom. Kad god bi se James lagano otisnuo od zemlje, napravio luping u zraku, vrtio se ili stajao na metli profesor je oduševljeno pljeskao. Severus je svakim trenom bio sve crveniji u licu, prepun srdžbe i nesakrivene ljubomore. Ja sam bio pomalo iznenađen što je James tako dobar. Mislim, znao sam da on izvanredno leti no nisam znao da je tako dobar. A Lily… Njoj kao da je to što James leti tako savršeno dalo još povoda za ljutnju…
-K vragu, ne mogu u metlobojsku ekipu!-vikne James ojađeno bacivši se na moj krevet dok sam ja čitao zadano poglavlje iz Čarobnih napitaka. Zaklopio sam knjigu.
-O čemu se radi?-upitao sam znajući da je u Jamesovoj blizini jednostavno nemoguće čitati.
-"Premladi ste, gospodine Potter! "-reče James majstorski imitirajući profesoricu McGonagall. -Prokleta babuskara!
-Što se dogodilo?-ponovio sam pitanje.
-Ma uđem ja fino, lijepo u kabinet te proklete babe i lijepo, ali najljepše (mogao sam si samo zamisliti kako je to izgledalo) ju zamolim da li mogu igrati u metlobojskoj ekipi. Ali, ne! Kud bi ja… "Premladi ste, gospodine Potter" Učenicima prve godine nije dozvoljeno igrati metloboj. Kaže da me vidjela da letim i da sam upravo izvanredan! Ali ne bi se ona udostojala mene primiti u metlobojsku ekipu… Kako mi, k vragu, vrijedi što me vidjela kako "izvanredno" letim kad ne mogu u metlobojsku ekipu?
I još je nešto urlao o tome kakva mu je nepravda načinjena kad li u spavaonicu uđe Sirius.
-Što se događa?-upitao je.
-Šta se to tebe tiče!-odbrusi mu James.
-Ništa, samo do društvene se čuje kako urlaš pa sam pomislio…
-Nisam znao da ti, Black, uopće možeš misliti!
-Pravi mi se javio, Napuhanko!
I počelo je po njihovom uobičajnom tempu, tj. vrlo glasnom tempu. Kad je u spavaonicu ušla Lily smjesta je zavladala tišina i svi su se zagledali u nju.
-Ne dajte se smesti!-reče. Valjda je mislila da je nekakav važan razgovor bio u tijeku a ne opet kakva Jamesova i Siriusova svađa.-Ja trebam samo Remusa.
Pa dođe do mene, uhvati me za rukav i izvuče van iz spavaonice dok su me Sirius i James(napose on) zbunjeno gledali.
-O čemu se radi?-upitao sam.
-O ovome.-reče Lily i pruži mi zgužvan i na nekim dijelovima oštećen komad pergamenta. Bilo je to pismo, koliko sam mogao primijetiti.
-Remuse, je li ovo istina?
-Ne razumijem o čemu govoriš, Lily.
-U pismu piše da si vukodlak.-tiho mi je prišapnula na uho.-Je li to istina?

Nastavit će se

p.s. PRIMAM LIKOVE U PRIČU!!!! Ali, samo prvih pet koji mi se javi jer ne želim pretjerivati... I postoji samo jedan uvjet: MORATE PISATI U VREMENU REMUSA LUPINA, JAMESA POTTERA, SIRIUSA BLACKA & CO
Svakako mi ostavite svoj opis u boxu, sliku i napišite u kakvim ste odnosima s pojedinim likovima. HVALA!!!!

Sjećam se trenutka kad sam se vozio preko jezera. Tada lovočuvar nije bio Rubeus Hagrid. On je bio pomoćnik lovočuvara. Vozili smo se u čamcima što su se sami kretali vodom, noć je bila mirna. Bio sam u čamcu s Jamesom. James je bio zadivljen, kao i ja. Dvorac je bio prekrasan, u njemu su gorjela mnoga svjetla, iza se nazirala Zabranjena šuma, a mi smo plovili, tiho, kao da se uopće ne krećemo. Mjeseca nije bilo, samo mnoštvo zvjezdica. Sjećam se trenutka kad sam ušao u dvorac. Sjećam se mirisa zidova, sjećam se zvuka cipela kako lupaju po podu… Sjećam se svega. Sjećam se neprijateljskih pogleda koji su sijevali između Jamesa i Siriusa i Jamesa i Severusa. Sjećam se svega… I ta sjećanja ni zašto ne bih mijenjao. I onda je, baš kao i sada, profesorica Preobraze i zamjenica ravnatelja bila profesorica McGonagall iako je onda bila mlađa. Sjećam se trenutka kad smo ušli u Veliku dvoranu. Sjećam se mnoštva svijeća koje su lebdjele u zraku, sjećam se stropa, mirnog neba. Zvijezda. Sjećam se osmjeha na Dumbledoreovu licu kad nas je vidio kako ulazimo. Sjećam se znatiželjnih pogleda starijih učenika. Sjećam se pogleda profesora, sjećam se Razredbenog klobuka koji je stajao na stolici. Sjećam se svog osmjeha…
Poredali smo se u vrstu, pred profesorskim stolom, a profesorica McGongall je prozivala.
Sjećam se, kao da je bilo jučer, kad je rekla:
-Black, Narcissa.
Narcissa Black, veoma lijepa djevojka, uspela se i sjela na stolicu. Čim joj je profesorica stavila klobuk na glavu, klobuk je povikao: -Slytherin.
Narcissa je oduševljena otrčala do stola Slytherina i smjestila se do svoje, godinu dana starije sestre, Bellatrix. Sjećam se sljedećeg imena kojeg je profesorica pročitala:
-Black, Sirius
James ga je gledao s najvećim gnušanjem, prezirom i mržnjom. Sirius je sjeo na stolicu. Klobuk je na njegovoj glavi stajao minutu. A onda je uzviknuo:
-Gryffindor
Narcissa i Bellatrix su se zbunjeno gledale, James i ja smo isto bili zbunjeni, ali Sirius se zadovoljno smješkao. S osmjehom na licu dogegao se do Gryffindorskog stola. Sjećam se kad je profesorica McGonagall s dugačke liste imena pročitala:
-Evans, Lily
Lily je izgledala uplašeno, Snape ju je motrio s gađenjem, a James s ljubavlju. Ja sam se samo smješkao. Lily je sjela na stolicu, a profesorica McGonagall joj je stavila klobuk na glavu. Klobuk je premišljao, možda malo duže nego kod Siriusa, a onda je uzviknuo:
-Gryffindor
Lily je sišla sa stolice s olakšanjem. Dok je odlazila do stola Gryffindora čuo sam kako je svojoj prijateljici šapnula:
-Umalo me stavio u Rawenclaw.
Neizvjesnost u meni je rasla, dok sam čekao da profesorica pročita moje ime. I onda, napokon…
-Lupin, Remus
Sjeo sam na stolicu, a profesorica mi je stavila klobuk na glavu. Klobuk se premišljao.
-U tebe je velik mozak…-sjećam se da je govorio.-U Rawnclawu bi odgovarao. Ali u tebi je i velika hrabrost, odanost, plemenitost, ljubav prema prijateljima. Budi…
I zatim je glasno uzviknuo:
-Gryffindor
Zadovoljno sam došao do stola Gryffindora i sjeo do Lilly.
-Remus, zar ne?-upitala me.
-Da.-nasmiješio sam se.
Nakon dugih minuta Lily je rekla:
-Gle, sad će razvrstati Petera, on je onaj dečko koji je zagubio štakora. Jedva jedvice smo ga našli.
I, zbilja, Peter Pettigrew je već sjedio na stolici za razvrstavanje. Nakon duga premišljanja klobuk ga je stavio u Gryffindore. Sljedeći na redu je bio James.
-Potter, James-rekla je profesorica McGongall
-Prokleti Potter-promrmljao je Sirius.
-Ma vidi, nije on tako loš...-pokušao sam opravdati Jamesa, ali me Black presjekao pogledom pa sam zašutio
Profesorica tek što je stavila klobuk na Jamesovu glavu, klobuk je viknuo:
-Gryffindor
Severus Snape je ušao u Slytherine. James ga je motrio sa gađenjem. A Sirius je promatrao Jamesa, dugo ga je motrio. Kao da je pokušavao pročitati nešto u njemu, ali mu James to nije dopustio. James se okrenuo i pogledao u Siriusa. Nije ništa rekao.
-Možeš li mi dodati sol, Siriuse?-upitala je Lily.
Sirius joj je ljubazno dodao.
-Ti si bezjačkog podrijetla, zar ne?-upitao je Black. Lily je kimnula glavom.
-Da, mutnjakuša.-dobacila je ona Bellatrix.
-Umukni, Blackova.-rekao je James.
-O, tako te se bojim, Potteru.-nasmijala se Bellatrix.
-Bella, sačuvaj nas svojih prodika.-obrecnuo se na nju Sirius.-Svi mi znamo koliko si ti savršena…
-Samo ti šuti, Siriuse. Znam koliko si ti želio doći u Gryffindor. Družiš se s tim… Tim Gryffindorskim ološem…
-Gryffindori nisu ološ…-viknuo je Sirius.
-Sramota si cijele obitelji.-ubacila se i Narcissa.
-Bolje to, nego da sam im na ponos.-smireno je rekao Sirius.
Bellatrix i Narcissa su se ljuto pogledale, a Sirius se vratio svom jelo. James ga je motrio sa zanimanjem. I nekako mi se činilo, možda sam se prevario, da James više nije toliko mrzio Siriusa.

Evo, i ja sam se vratio! Ma bio sam zagubio adresu bloga pa nisam mogao pisati nove postove. Inače sam u velikoj žurbi, pišem na mnogo blogova i ne stignem komentirati vaše. Za sve one koji prije nisu bili do mene, ovo vam je adresa mog prošlog bloga: Remus
Pa svratite tamo da vidite gdje je priča stala(uglavnom na početku), novi post ću napisati odmah,a usput ću srediti linkove vas koji ste me prije čitali. Svima zahvaljujem i ispričavam se što vas nisam čitao, komentirao i što nisam pisao postove.
S poštovanjem vaš,
Remus J. Lupin